Reciklaža...vrlo aktualna priča...Crotanic

(Ovaj post je nastao inspiriran odličnim "gologuzanovim Crotanicom"(GOLOGUZAN - LINK), koji grafički prikazuje, vjerujem, misli velikog broja mojih čitatelja... a sada UVERTIRA!)


Sami su sebe darivali, pozdravljajući povučene poteze, kitili se medaljama i ordenima, ponekad skupim mjeračima vremena i umjetninama, da bi naposlijetku, zbijeni u kapetanskoj kabini Crotanica, vodili osiromašene bezemljaše, do nove zemlje Kanaan. Velebni Crotanic, brod iz snova, polako se vukao prema cilju smještenom u Mikroneziji, otoku, na kojemu je povučen tlocrt, Novog Novog Zagreba.

Vizionari bez granica su u nedostatku tako prizemnih ideja, kao što je upravljanje ekonomijom jedne male zemlje, ili korištenja njenih bogatstava, a iz svojih duboko moralnih pobuda, sve rasprodali.
Visoka znanja magisterija i doktorata iz ekonomije, zarađena napornom kupovinom, upotrijebljena su za rasprodaju svega što nije bilo njihovo. Kupci, oduševljeni prilikom, nisu pokazivali svoje zadovoljstvo, što je Vođe ostavljalo uplašenima, u stalnoj potrebi služenja vlastitom narodu.
Narod zbunjen naglim prilivom materijalnog bogatstva, nije ni postavljao pitanja. Privid boljeg života i nova sloboda bili su dovoljni za «zlatno tele», a Vođe su tu iluziju, kao vješti opsjenari, pojačavali nebulozama o «posebnosti», «izabranom narodu» i «tisućljetnoj tradiciji i korijenima». Naposlijetku, ostajući doslovno bez zemlje pod nogama, projekt «Crotanic» postao je nužnost. Jedino rješenje. Ledeni brod za pakao vječnog iseljenja.

Povijest Crotanica, posljednjeg broda sagrađenog na Hrvatskim navozima, započela je spoznajom o… rasprodanosti. Grčevito povlačeći trećerazredne birokrate MMF-a i S. Banke za rukav, a stavljajući u zalog posljednjih stotinjak neprodanih otoka, dobiven je kredit za izgradnju tog jedinstvenog djela ljudskih ruku. Matični brod. Crotanic. Div. Građen na sredini Jadranskog mora, u Talijanskom ZERP-u, plašio je bliske susjede svojom veličinom i blizinom. Možda je to razlog zašto je stalno bio okružen fregatama i razaračima te prijateljske nam zemlje, koja je već nekoliko puta u svojoj prošlosti, vojno pomagala, razvoju napredne misli i demokracije, po njihovom shvaćanju. Pred njihovim očima nastajao je div čije su bokove činile ploče od najkvalitetnije zaleđene i komprimirane, Hrvatske Magle. Sustav hlađenja je dostignuće vrijedno divljenja, jer je u unutrašnjosti podignuto nekoliko velebnih mostova koji su završavali u oplati, i samim svojim postojanjem, privlačili buru, osiguravajući trajnu zaleđenost ledene školjke broda.
Bilo bi naivno i pomisliti kako su Upravljači zaboravili ponuditi resurs proizvodnje Hrvatske Magle. Na njihovu žalost, kupci nisu bili zainteresirani, pa se neuspjeh u tim pregovorima često prebacivao na unutarnje neprijatelje, koji su zlonamjerno strancima dostavili rezultate pretvorbe. Ti papiri su pokazivali kako je «perpetum mobile» Hrvatske Magle, ipak, samo običan stroj kojemu je nužan stalni dotok svježeg kapitala. Često je stanovnike kapetanske kabine zbunjivao i odgovor, kako tvorce takvih dijela treba smjestiti u ustanove sa čvrstim rešetkama, jer su «njihove ideje daleko ispred svoga vremena, čak toliko daleko, da nisu zakonski utemeljene».
Tek par mjeseci prije isplovljenja, na skoro završeni Matični brod Crotanic, remorkerom Split, došao je kurir iz Italije, sa diplomatskom notom. Radi stalnog rada sustava hlađenja (kodno ime «BURA»), došlo je do promjene temperature Jadranskog mora za 0,01 C, pa su Vlasti uzbunjene tom pojavom zatražile hitno isplovljenje. Diplomatska nota popraćena je niskim preletom zrakoplova, i počasnom salvom raketa koje su pale u nezgodnoj blizini krme. Radnici na održavanju, zabilježili su otapanje jedne zaleđene ploče. Spretni Vođe, nakon toga, snažnom primjenom tehnologije, Hrvatske Demagogije, saniraju štetu, i ubrzaju ukrcaj bezemljaša.
Tajni ugovor koji je imao jednu stranicu ispisanu većim fontom, a dvadesetak najsitnijom kaligrafijom, podrazumijevao je odlazak u miru, i ostavljanje nekretnina u prirodnom stanju. U tu svrhu je ponuđena, i naravno prihvaćena prisutnost mirovnih snaga koje su svojim djelovanjem pomagale u dragovoljnom egzodusu. Pojedinačne primjere nepoštivanja sporazuma između Upravljača i Kupaca, mirovne snage su smirivale upotrebom, svih i nedozvoljenih i dozvoljenih sredstava, jer se ugovor, eto, mora doslovno poštivati.
Stanovnici te male zemlje koji su mogli podnijeti udare bure po palubi, zbunjeno su gledali ispraćaj cijele mornarice Jadrana, koja je u savršenoj brazdi pratila Crotanic, na njegovom prvom i posljednjem putovanju. Poruka zapovjednog broda :- Idite, i sa srećom. U slučaju povratka ćemo upotrijebiti mjere odvraćanja!-, u vatrenom govoru Upravljača, svojoj Mladeži, protumačena je kao poruka «koja treba dati snagu u ovim teškim trenucima, i usmjeriti nas na rješavanje svih problema…»
Crotanic je bio i ostao čudan brod. Njegov hladni pogon, i toplo okolno more, gotovo cijelo vrijeme držali su ga u magli. Rekli bi promatrači kako mu gradivne tvari nije nedostajalo, ali je to cijelo vrijeme predstavljalo problem za navigaciju. Strojevi marke «Hrvatska Izvozna Privreda», su bili nejaki za takav brod, pa se i pored neopisive veličine koja je ispunjavala srca, svako, i najmanje zibanje okolnog mora, pretvaralo u mučno i neprekidno ljuljanje u utrobi. Zato nije bilo čudno što je većina ljudi u utrobi tog kolosa stalno patila od morske bolesti, optimistično nazvane, «Turistički sindrom». Jedini lijek kojega su sadržavale brodske ljekarne, bili su Vođini govori o nekim dalekim i ponosnim (boljim?) vremenima, koji su trajnu mučninu pretvarali u još trajniji proljev.
Jedino što je veselilo putnike ovog diva bila je stalna pratnja mornarica zemalja pored kojih su prolazili. Talijani su ih ispratili fregatama, nekulturno uperivši cijevi prema palubi sa Upravljačima. Albanci su prosto zujali oko tog broda u svojim sitnim topovnjačama, sa mlaznim motorima montiranima na palubi. Oku najugodnija je bila slika prolaska pored Libije čijih je trinaest patrolnih brodova (koje su Upravljači prije desetak godina, velikodušno dali na izradu, Francuzima), u brazdi, nosilo poruku ispisanu na potpuno nerazumljivom pismu. Samo neki «Euroskeptici» su tvrdili kako je prijevod te nečitljive poruke bio « Što prodaš, više nemaš!».