Borgman's cube

2
- Markane kućo stara, šta si zvao?-
- Ante, imam nove nalaze. Jetra ti je kaputt! Nešto se događa gadno s njom. A i s bubrezima!- odvali Markan kao da se radi o pozicijama mesa kod svinje.
- Kako? Misliš na one nalaze od prije tjedan dana! – problijedio je Ante i srušio se na fotelju preko puta doktora.
- Po meni si za transplantaciju. Imaš li koga tko bi ti pomogao?- doda Markan proučavajući nečiji snimak pluća.
- Znaš da imam dvije kćeri i ženu…. Rođaci…pitat ću…možda netko…-
- Stari moj za to ti treba tkivo koje savršeno odgovara. Znaš da su NexUS-ovci spominjali aneks ugovora i ponudili genetsko očitavanje za svakog stanovnika, koji bi povezali sa brojem…-
- Znam, to su spominjali kao glavni dio napada na terorizam. Genetika, pa broj, šarenica oka…i to jednostavno moraš biti ti!-
- A eto. Ja sam ti rekao. Sada potraži doktora, i još važnije nađi nekoga za transplantaciju. Idi u Njemačku. Par stotina tisuća…i riješiš problem…-
- Markane hvala ti.- odgovori Ante i klimavim korakom se izgubi.
3
Slijedećih nekoliko dana Ante je prestao raditi. Razbio svoje rutine. Povukao se u sebe. Do sada. Na vratima se pojavi privlačna plavuša i bez puno riječi smjesti se preko puta njega. Na uniformno plavom reveru bio je znak NexUS.
- Ante, ja sam Viktorija, sekretarica u NexUS-u…-
Iako je bila i više nego zgodna, Anti nije bilo do priče.
- Mogli bi Vam pomoći kao važnoj osobi za naše buduće projekte…-
- Kako? Pa ne može mi nitko pomoći…Ni moja djeca nemaju genetiku koja mi treba…. Nema tu pomoći…- rekao je samosažaljivo, kao i uvijek vjerujući u svoj sud dok ga netko drugi ne bi opovrgao.
- Ante…vi ste važan član naše zajednice. Imamo rješenje. Imamo i davatelja. Po imenu i prezimenu!- tiho je rekla i Ante se uspravi.
- Davatelj…kako?- šaputao je držeći se stola.
- Ante Matković, dvadeset i šest, viši programer. Inovator. Radi u ovoj zgradi zadnje dvije godine…-
- Kkkako znate?- procijedio je kroz suho grlo.
- Paaa…kao našem članu…kodovi služe da se čitaju, a vi ste pomogli u povezivanju kodova sa genetikom u sklopu antiterorističke kampanje, a te podatke obrađuje NexUS-ovo superračunalo…i bilo je dovoljno nekoliko sekundi za odgovor…- rekla je Viktorija i otvoreno ga pogledala.
- Otkrili smo kako su vaši nalazi izuzetno loši, a onda pokušali pronaći alternativu…-
- A je li on?...pristaje? – upita Ante, s nadom i grčem koji je prijetio pražnjenjem crijeva.
- On je ljevičar. Idealist. Zamalo uhapšen u neredima protiv čipovanja. Gotovo kao osoba koju bi se moglo smatrati teroristom…. Nije vrijedan kao Vi. Ni nama. Ni ovoj državi, a ni Vama!,- rekla je gorljivo, pristojno gestikulirajući.
- Ljevičar. Znao sam!- doda Ante sebi u bradu. Postavljajući na nepoznati lik stigmu nekoga sa ispijenim licem i bradom, barem malo arapskog izgleda.
- Vrijeme je jako važno. Računalo je postavilo sigurnosnu marginu na desetak dana. Treba djelovati hitro!- sada se ubrzao i njen glas.
- Što trebam uraditi?- upita tiho Ante i Viktorija objasni plan.
Izvadak iz novina, samo sedam dana poslije:
- u stalnoj potrazi sa boljim programima NexUS je dosegnuo nove civilizacijske granice. Doprinos mladog programera Ante Matkovića je ocijenjen kao najvažniji korak u pouzdanom korištenju bio-čipova, pa mu je na skromnoj svečanosti dodijeljen poklon u vidu novog BMW-a Z3! Iznenađen velikodušnošću sponzora mladić je skoro zaplakao i pred svima objavio kako je ovo priznanje poništilo sva njegova strahovanja kako strane korporacije ne cijene radnu snagu naše male domovine. Na domjenku je bio nazočan i gospodin Ante Saborić, kao utemeljitelj novih kvaliteta koje nam je donio NexUS…-

samo tri dana poslije, nove vijesti:
- Stravična nesreća nadomak Zagreba.
Iz nepoznatog razloga, dvadesei šestogodišnji vozač A.M. izgubio je kontrolu nad vozilom, prošao kroz zaštitnu ogradu, i udario u kamion sa gorivom koji je dolazio iz suprotnog smjera. Vozač kamiona je, iako ozlijeđen, pokušao pomoći mladiću, ali je došlo do eksplozije oba vozila pri čemu je tijelo mladića potpuno izgorjelo. Stravičan prizor se dogodio samo tri dana nakon što je A.M. dobio nagradu za izniman doprinos sigurnosti biokoda. Nagrada ga je doslovno odvela u smrt……

4
Saborić je gledao u svoj poznati ekran, pomalo izgubljen, osjećajući šavove na stomaku. Rekli su mu kako će taj neobičan osjećaj proći sa vremenom, ali neugoda je bila velika. I malo je teže disao, ali s druge strane je primijetio kako mu se ono nekoliko staračkih pjega po rukama povuklo, kao da ih nikada nije ni bilo.
Ugleda Viktoriju kako prolazi kroz vrata i brzo ustane.
-Kako se brzo oporavljate…- prešla mu je rukom po obrazu. Mek dodir. Prijatan. Diskretan parfem.
- Još ne mogu doći sebi…- rekao je sa nekom neugodom koja se skupljala u prsima.
- Vi ste važan. Jako važan..član naše male zajednice. I imam jedan mali zadatak za Vas. NexUS je dobio Bugarsku i Poljsku za svoj projekt. Zahvaljujući Vama i ovom uspješnom početku…- Ante je otvorio usta, ali ona nije prekidala…- ali ima nešto još važnije. Naš premijer. U stvari njegova žena. Ima početak leukemije. Ukoliko se ne liječi, ostalo joj je jako malo….a mi imamo rješenje. Jedno ime i prezime…. Razgovarala sam sa šefovima i zaključili su kako bi bilo dobro da mu Vi ponudite podatke. Na svoj način. Vaše iskustvo,… u tome… znači jako puno….Ah, uzgred, skoro sam zaboravila…onaj Vaš rođak kojega ste spomenuli, njegov problem sa rožnicom…smatrajte riješenim!-

Ante Saborić odloži novine, i pogleda prema registratoru. Njegov omiljeni registrator. Broj 67234/32. To zapravo ne bi bilo previše važno da naš Ante nije ljubitelj brojeva. Voli Ante i svoj platni razred C4, i nekadašnji JMBG, kojega se sa žaljenjem prisjeća, broj osobne iskaznice, zdravstvenog osiguranja, žiro-računa. Telefonski broj. Prihvati se telefona i zadivljujućom memorijom pozove sve brojeve koji su mu se vrtili po glavi, i nakon sat vremena , umoran od razgovora, ode na hodnik, udahnuti malo zraka.
Skromnost mu je vrlina i na nju je ponosan. Davne, devedeset i neke, nakon što je primio «bijeli poziv», osjetio je navalu skromnosti i o njoj javio rođaku. Rekao je kako ga je strah za svakoga tko bude s njim, da on nije dostojan te časti, a u privitku osim sitne nadoknade za trud bilo je mišljenje eminentnog psihijatra. Rođak je nagrađujući takvu skromnost poništio poziv, i pridodao u njegov karton obavijest o bolesti, pa je Ante pravi ratni invalid. Nedavno potvrdio status, i ponosno pokazuje svoju žrtvu.
I sada je došlo pravo priznanje. Odabran je. Tvrtka NexUS , u suradnji sa MMF-om, ponudila je maloj državici na Balkanu novi stand-by aranžman. Milijardu dolara se odgađa. Zauzvrat, ništa naročito. Četiri i pol milijuna stanovnika treba dobiti potkožni čip. Pilot projekt koji je potreban kako bi se nepovjerljivoj Europi pokazala blagodat označavanja. Nije se nitko specijalno trudio čitati skoro dvije stotine stranica sitno pisanih slova koji su slijedili ugovor, u kojima se ta mala država obvezala na nabavu čitača za te čipove. Za sva mjesta. Uz nevjerojatan popust od čitavih 47,521%, za kojega je Premijerova žena rekla kako je to onda prava bagatela.
Gospodin Saborić je postao dijelom te veličanstvene priče, nametnuo se svojim imenom i imenom svog rođaka, postavši pravi izbor za predsjednika povjerenstva. Naš Ante, kao i u svakodnevnom životu nije imao nikakvih problema sa usvajanjem tuđih stavova, ponavljajući maksimu «kako samo glupan ne mijenja mišljenje», te je svojim ispravnim i dobro promišljenim riječima uspio «pogurati» stvar, nezamislivo brzo.
Rođak je postao ekskluzivni uvoznik specijalnih igala za implantaciju, a Ante je svoj vrhunac doživio prihvaćanjem prijedloga da kod za njegovu malu zemlju bude sa prvim brojem šest. To što su po novoj brojčanoj podjeli, stanovnici grada Splita bili označeni sa 666 i drugih 16 znamenki, shvatio je kao «malu šalu» njegovog sustava, koja nema nikakve veze sa tužnim događajem iz njegovog djetinjstva. Tada je kao mladi navijač osjetio blagodati splitske Rive. Cijeli njegov život progonilo ga je to neugodno sjećanje, pa je papire koji su dolazili iz toga grada, u strahu od zdravstvenih teškoća sklanjao u koš.
Iako nevjerojatno složen poduhvat, sve je završilo mirno. Osim šesnaest mrtvih u prosvjedima ispred Sabora kada je NATO velikodušno ponudio svoje policajce za zaštitu mira i poretka. I nekih četristotinjak uhapšenih bukača, koji su tvrdili kako je čipovanje napad na privatnost.
Sada, samo godinu dana nakon toga povijesnog dana, s ponosom je utvrdio kako se nalazi u zemlji u kojoj nema gotovine. Zdravstvena kartica je nepotrebna. Vozačka isto tako. Osobna…iskaznica za knjižnicu, za klub…za bilo što. Priđeš, nasloniš podlakticu, i vrata su ti otvorena, naravno ako udovoljavaš materijalnim kriterijima. Imaš novac. Nekretnine. Nisi kažnjavan. Ponekad se dogodi kakav nemili događaj sa kakvim jadnikom koga proglase nepoželjnim i izbace na ulicu, ali, to se ne događa nikome tko je Važan. Velik. Bitan. To Ante zna.
Sa kakvim je zadovoljstvom primijetio kako svi u njegovoj blizini koriste podlakticu, na svakom kutu, pored svakih vrata, a njemu na monitoru piše svaki trenutak njihovog kretanja. Šefovski osjećaj.
Telefon zazvoni. Onaj stari zvuk.
- Ante ovdje.-
- Gospodine Saborić,…Ante..(malo tiše)… molim Vas da dođete kod dr. Markana. Moramo Vam priopćiti važnu vijest…- rekla je medicinska sestra kojoj je za sitnu i ugodnu protuuslugu osigurao radno mjesto.
- Dolazim…- odgovori i važno odmahne glavom prema podčinjenom službeniku koji je gurao podlakticu ispred senzora, ali se vrata nisu otvarala.

Kerume, nisi ti Ivo!!! Ne ide te SPIN!
(ili bolje mućat' nego obavljat' verbalnu veliku nuždu po građanima)

Slušao sam konferenciju za novinstvo, na moju sreću samo male isječke, kada je Kerry, u svom stilu, pokušao odgovoriti na pitanja novinara.
O jadniče.
Koliko besmislica odavno nije bilo na jednom mjestu.

Prvo:
Po zakonu smo dužni očistiti ispred svojih ulaza, i dijelove nogostupa. Točno.
Što je sa cestama? Parkiralištima? Javnim površinama?
Je li ta odredba znači kako bi ljudi koji žive u Dioklecijanovoj palači trebali očistiti cijelu Palaču od snijega i leda, bez gradskih službi?
Posuti žalo i sol, o svom trošku? A pri tome i dalje plaćati komunalne naknade, odvoz smeća? Prireze i poreze gradu? Naši komunalci ne mogu napraviti odvoz smeća...jer imaju LJETNE gume (one iste koje Kerry kaže ljudima kako ih ni ljudi nemaju, JER NISU SPREMNI!!??)
Je li to znači kako komunalci NISU spremni.
Znači!

Drugo:
Pao je snijeg kakvoga nije bilo 50 godina. Točno.
Dakle, po Kerumu je sasvim normalno da cijeli grad NEMA sustav obrane od elementarnih nepogoda, nema rezervnih planova, nema mogućnost pristupa najvećim voznim parkovima građevinskih firmi, nema mogućnost upošljavanja (mobilizacije) vozača, građevinskih strojeva... Očito NEMA.
Vrijeme reakcije (famozno vrijeme od trenutka ustanovljavanja stanja do prvog odgovora) je 3 DANA!
Ako ne znate kako izgleda čišćenje ulica u gradu, pogledajte uokolo. Druge gradove! Znate betonirati, što Rivu, što ispred uuups, Kerumovog hotela...za to je bilo novaca. Ako ne znate kako nešto organizirati pitajte (Zagreb, Osijek, velika je ova zemlja, ima različitih klimatskih iskustava I SVI GOVORE ISTIM JEZIKOM, pa ni ne-znanje engleskog nije problem!). Samo progutaš malo magarećeg ponosa i nazoveš, unutar Hrvatske ista tarifa. Možda će ti sugovornik imati zao osmjeh na licu, ali će morati poslati nešto od svog BOLJE PLANIRANOG asortimana. Možda čak i dobiješ kakav dobar savjet! Uštediš bolne padove, slomljene kosti i smrzavanje svojim sugrađanima...što je NEPROCJENJIVO!

Treće:
Ljudi su padali, polomili se. Do sada 542, a broj raste. Točno!
Okriviti ljude za nespremnost kako bi se nespremnost Grada i službi učinila manjom je JADNO. Bijedno!
Pogotovo argument kako su cijene visoke pa eto ljudi nemaju čizama za snijeg, nemaju zimske gume. I nabraja naš Kerry svašta, PDV, okrivljuje državu, Komoru...ALI NE SPOMINJE SVOJ PROFIT!!! Famoznu razliku u cijeni! Temelj NJEGOVOG bogatstva. To ne dira!
Ali nije ni to problem, nego idiotski hvalospjev komunalnim službama.
Treba nešto razabrati.
Ljudi u komunalnim službama su sigurno na rubu snaga, rade NADLJUDSKI, sa onim što imaju. Nitko TE ljude, operativce na cesti koji riskiraju i svoju glavu i tehniku, NE OPTUŽUJE.
Optužuje se MOZAK, oni koji primaju visoke plaće za planiranje i djelovanje tih službi! Oni koji bi trebali znati, izračunati koliko je kubika žala, soli, potrebno imati na lageru, negdje, nabaviti ih kao robnu rezervu i čuvati, za ove prilike. Kupiti preko ljeta, kad je najjeftinije...za SADA!
Ljudi koji trebaju imati planove za slučaj nepogoda, potresa, požara, poplava.
Oni u ovom gradu ne vrijede.
Nisu sposobni, a među njima, PREDNJAČI upravo šef
Kerry.

I ne veseli se Kerry što još nitko nije poginuo u padovima i lomovima. Ne veseli se i ne kiti perjem elektrodalmacije koja je zatvorila energetski prsten, pa imamo struju. Ne veseli se tome što kod nas nije napadalo metar snijega, JER TO NIJE TVOJA ZASLUGA!
Ne veseli se ničemu za što nisi zaslužan.
Nego odstupi!
Nije ovo za tebe....





Dakle imamo dužnosnika kojemu je najprije bilo smiješno, a sada već pljuje po novinarima i svima koje njegovo gospodstvo pokušavaju prikazati manjim nego što on misli kako je.
Reklo bi se da je on Splitski Veseljko :-)))
A možda ih je i više!





Dan PETI!

Snijeg je očišćen sa glavnih prometnica iako ne sa svih koje imaju 3 trake. Velebitska je još uvijek na samo jednoj.
Slušam radio kao najbrži oblik obavješćivanja.
Ljudi se samoorganiziraju, u grupicama rade, čiste svoj grad.
Pojavili su se i likovi, predsjednici gradskih kotara, koji su prikupili alat, i pozivaju na organizirano čišćenje. To je bitno za budućnost.
Na slijedećim izborima, ili prijevremenim koje definitivno prizivam, ONI koji već imaju političkih ambicija, pa su "sitne glave" dobili su PLUS, (joker u rukavu, ne onaj izgrađeni) za izbore. Mogu se pozvati na to. I dobiti će glas. Ne jedan. Više.

Pričam sa prijateljem, još dok je snijeg padao i dok smo još naivno gledali kroz prozor čekajući ralicu.

- Ne ide ovo na dobro. - kaže on,- trebalo bi se organizirati... treba skupljati lopate-
- Misliš kako se skupljalo oružje 91-e...-
- Ma lopata je jeftinija...Niko je neće preprodavat-
- Pa treba ti i lista ljudi koje ćeš pozvati, netko tko je navikao na združeno djelovanje...-
- A jesi se razbaca sa tim stručnim izrazom, ali dobro, da vidimo, trebaju nam klubovi, studentski, stranački, a jeba te, DI JE TORCIDA???!!!-

I sada se postavlja pitanje. Klubovi mladih u strankama.... nooo.... mladi politički aktivni nisu baš domišljati, cijepe ih dupelištvom dok su mali, kako kao veliki ne bi vrijedili ništa. Pa tko onda?
Najglasniji, najgrlatiji, najratoborniji..."slavili" su krpama i toalet papirom Hajdukovu 100-godišnjicu, napravili ruglo od grada 15 dana dok to nije poskidala bura, kiša i komunalci.

I za Split, i Ništa kontra Splita će se potuć.
Ali, sada.
Isto kao i najveći nam S-nježnik, Veseljko našeg grada, PET je dana prošlo i NIŠTA.

Nema ih.

"Ministrica je dodala kako građani neće donositi odluku na referendumu 22. siječnja temeljem momentalnih standarda u fitosanitarnoj politici, ribarstvu, poljoprivredi, zaštiti potrošača ili bilo kojem drugom segmentu, već temeljem toga je li politička stabilnost njihov izbor i startna pozicija za stabilizaciju onoga što se gradilo više od 20 godina. "Uz više kriterije, Hrvatska bi mogla doći do kompetentne i pristojne vlasti, a upravo to put je kojim bi država trebala ići", poručila je Vesna Pusić."

Uh, kako lijepe riječi, a što one znače?
Odluku dakle ne treba davati na osnovi podataka, nego na osnovi čega?

Temelj te odluke bi trebala biti politička stabilnost NEČEGA što se gradilo proteklih 20 godina i što očito ne radi dobro. Nema tu riječi o promjenama na bolje, nego prevedeno "cementirajmo stanje kako bi ovi nesposobni političari koje imamo imali daljnje opravdanje za svoju glupost, laži i lošu politiku, jer ćete "u drugom životu" (u EU) ,možda, dospjeti u politički RAJ kompetentnih političara i uprave.

Ne ide draga Vesnice, jednostavno ne ide.

Kada je DOBRO onda se misli na budućnost. Misli se kako će biti, i hoće li dobro stanje opstati. U većini mozgovnih sustava vlada, "cementirajmo" ovo dobro stanje, predviđajmo, maštajmo, nadajmo se.... tada bi ova poruka imala smisla...dobro ti je, a uz dobro upravljanje i planiranje, to bi moglo ostati tako, najdulji mogući niz godina.

A što kada je LOŠE? Treba li i tada ići na dogmatsku priču, biti će bolje "poslije". Biti će bolje djeci? Biti će bolje, ako nas kakva papirnata babaroga prije toga ne uplaši. Mislim na papirnate babaroge zajednica sa susjednim državama, napada, otimačine...čega?

Eto da se čak složim i sa jednim od mojih komentatora, kako će "ovaj narod živjeti i prije i poslije tih izbora!"...HOĆE. Jedino što mene zanima, kako? Koliko dobro?
Ne zanimaju me baš nekakve projekcije koje se tiču djece, jer dragi moji političari, ni naše sutra nije sigurno. Vi ne znate, a ni ja, je li sutra smak svijeta kojega poznajemo, ili će uslijediti za tisuću godina. Samo što ja argument, "biti će bolje vašoj djeci, možda, ali ćete Vi sigurno naje.ati, dragi naši i glupi građani" jednostavno "ne pušim".
I ne razmećite se "utrostručenjima, udvostručenjima ...općenito umnogostručenjima" prihoda poljoprivrednika, ako nemate i broj koliko puta je početna brojka bila manja od NAŠEG prosjeka!
Ne razmećite se "boljim standardom" ako je naša statistika SADA, bolja od statistike barem tri EU zemlje, a prosječna plaća upola veća.
Ne razmećite se slobodnim tokovima radne snage i kapitala, jer da je Hrvatska takav Eldorado, tekli bi i sada novci, nitko kapital NE MOŽE zaustaviti, kada on želi negdje doći ( u najgoru ruku bi nas napali Amerikanci. Krstareća raketa je najbolji učitelj demokracije!).
Mi smo s druge strane, oduvijek mogli (i išli) trbuhom za kruhom. Sloboda kretanja je argument za Čehe, Slovake, Madžare, Rumunje...njima su to puno jače branili!
Nemojte dragi političari, i pored Vaših Počasnih Doktorata po raznim kupovnim sveučilištima. Nemojte jer NAŠE najosnovnije školstvo daje dovoljno predznanja za množenje i dijeljenje sa dva, tri...nekoliko...
Zato NE!

Da, EU-ro skeptik sam, i da, ovdje ćete čitati o jednoj vrlo dobro upakiranoj "istini".

Priča o pretpristupnim i pristupnim fondovima.
Rečenica koja je jako česta, pogotovo sa nastavkom... "poljoprivrednici će moći dobiti....".

Priča se o projektima, IPAR, SAPAR...i sličnim kraticama koje zapravo jako malo govore.

Što to treba uraditi kako bi Vi ulovili tu "zlatnu koku" i osjetili blagodati EU na svojoj koži?

Prvo i osnovno, čeka Vas nevjerojatna borba sa administracijom, ali ne samo sa onom u našoj državi, nego i sa EU ropskom. Tamo vrijede pravila, kako napisati projekt, koje papire trebate, pa sve do toga koji font slova ćete koristiti. Za sve postoji pravilo.
Ukratko, ako to pokušate sami, u najbolju ruku ćete potrošiti mjesece na slanje i ispravljanje dokumenata. Ukoliko imate novaca, možete se obratiti "savjetnicima" koji će vas koštati, jedan dio "kolača". Da, naravno, njih plaćate unaprijed.
Recimo da ste dobili papire o vlasništvu, imate sve 1/1, podižete hipotekarni kredit, "prati" Vas poslovna banka, ponosni ste jer imate priliku vratiti i 50% sredstava koje ćete uložiti.
Za sada izgleda teško, ali možda i vrijedi truda...

Ali... kada sve to imate, povrat sredstava je moguć SAMO ako postojanjem na tržištu, godinu dana, dokažete kako je vaš projekt ekonomski isplativ.
Što se dogodi ako nije? To "tržište" koje "slobodno i otvoreno" nije Vas prepoznalo (čitaj nisi dovoljno velik, dotiran, reklamiran...) banka sjeda na "svoje" a ti...ostaješ bez ičega.
Poslovni rizik. Je, tako to zovu. I bili bi u pravu kada bi svaka zemlja jednako stimulirala svoju poljoprivredu...ali nije. One "stare", iz prvog kruga EU jedinjenja, imaju potpore i duplo veće nego ovi novi, pitanje je koliko se vaša proizvodnja uklapa u KVOTE (planska EU poljoprivreda), i koliko se uopće sviđa onima većima... Kakvi ste sa kristalnom kuglom za neki od zakona koje će izlobirani vjećnici donijeti na svom, hvalevrijednom okupljanju?
Dobro, ali to ionako čeka svakoga, gdje je "point"?
Znači na tržištu ste, izborili ste se za plaćanje robe, izvozite, uspješni ste, i sada u dvije tranše, dobijete 50% novca nazad. Obrtni kapital. Ludilo...
Neću o psihologiji pijanog milijunaša, koji odmah to investira u još opreme (što je najčešće).

Kako je moguće da jedna kapitalistička tvorevina kao EU "poklanja" novce?

Odgovor jednostavan. Ništa time ne gubi!
Razlozi jednostavni.
- Banke koje vam izdaju kredit su iz EU, njihovo kreditiranje "oplođuje novac", plaćate namete, usluge, komitent ste, hipoteka se nalazi kod njih, a papiri su "čisti"...
- Poslovni krediti nisu "jeftini", čak i kada se priča o malim postocima, (tipa 3,5%, domicilna država, Vaša zemlja sufinancira kamatu)...dakle jednim dijelom se i zemlja iz koje ste vezuje još više uz banku
- Nabava materijala. Otkriti ćete kako postoji lista roba koje zadovoljavaju tražene standarde. Oprema uvijek treba biti NOVA, a gle čuda, famozni certifikati koji se traže su oni, baš iz EU. Drugim riječima vaš kredit služi za financiranje raznoraznih kapitalističkih "giganata" i "mastodonata" koji zapravo liče na...naša brodogradilišta.
- I na kraju...NOVAC. Recimo kako je prosječna kamata 7%. Rok plaćanja 5 godina. Znate li koliko je to novaca? Točno 50% više od onoga što ste uzeli kao kredit. Jednostavnije rečeno, neka EU banka je radi obilne potpore svoje države, sredstava centralne banke po maloj kamati, svoju ZARADU (kamate), glumeći dobročiniteljicu, "dala" onome tko može pobijediti na ruletu "slobodnog tržišta". Pri tome je postotak uspješnosti / prolaznosti puno ispod 50%.
Vi ulazite u rizik koji Vas košta svega. Oni ne gube ništa.
Želite li takve "poticaje?
Jesu li toga vrijedni?
Sigurno ne izgledaju više kao "zlatna koka" pa me nije briga.
Sretno na Referendumu!

Biti Borg u Hrvatskoj, kakav neobičan zadatak. Skoro kao lutajući snimač, uređaj za kojim zapravo nema potrebe, a bez kojega kao da bi ova Povijest isparila bez traga. Povijest iza koje nitko, ništa, neće naučiti.
Možda tko i pomisli kako se događa, upravo sada, prekretnica, promjena, (zlobnici bi rekli čišćenje), ali varaju se. Sve je to već odavno bez smisla.

Zar priznanja i istrage ove Hidre na Vlasti, nisu razlog za veselje i novu nadu? Nisu.
Evo Vam jedno, Borgovsko Proročanstvo.

- Hvatanje "većih riba" je u tijeku, ali niti jedno od njih nije sposobno, niti bi ikako moglo vratiti resurse koje su uništili. Politika "ubij kravu za pinku u džep" je napravila nevjerojatnu štetu. Čak ni terminiranje krvopijstva, kao načina vladanja, ne može vratiti ni ono što je prodano, ni ukradeno a ni uništeno. Novac je već nestao u stranim bankama, pretvoren u tuđinske vlasničke papire, i niti jedna kazna Lešinarima koji su nas vodili kroz rat i poraće, nije dovoljno velika da bi iti jednom radniku koji je radi njihove politike ostao na ulici, pružila ikakvu utjehu. Možda samo onu prolaznu, koja je zapravo bila samo upozorenje za one "veće ribe", da neće moći jednostavno, nego moraju "kroz sustav". Kao da im je netko rekao upozorenje kako moraju u višu školu lopovštine, ako žele dalje krasti. Poznavajući demagoge demon-kracije u EU, i tu će školu, uz malo plaćanja, isto tako završiti...dakle...stradali su polupismeni političari koji su i bili nepismeni za "poduzetničko bogaćenje" .

Mračno zvuči ali to nije ono najgore.
Neutralizacija najjače stranke u Hrvata prije izbora, idealna je obrana za one koji dolaze. Oni za SVE što budemo očekivali od njih imaju savršeno opravdanje, NISU ZNALI. Nisu mogli ni predvidjeti koliki su minusi, zaduženost, stupanj rasprodanosti, nivo koruptivnih djelovanja...
Ništa nisu znali, ništa nisu mogli, i prije svega NIŠTA NE MOGU učiniti.
Među njima nema NITI jednog političara S MUDIMA (politička muda, i češće ih imaju, žene), nekoga, tko bi ovu jadnu naciju poveo malo smjelijim putem opiranja bankama i Vladarima izvana. Uostalom, nema ni "poluga vlasti" koje bi mogle ičemu služiti, vojska je pretvorena u najamničku službu, a policija je odavno mjesto za "uhljebljenje" onih koji sanjaju o "državnoj plaći". O sudovima nemam niti jedne dobre riječi, poznajem nekoliko sudaca, gade se sami sebi u tom poslu.
Ne nadajte se boljemu.
Očekujte samo najgore.

Vratio se sa Marjana. Sa kamene sjedalice, iz koje se vidi dobar dio zaljeva, prema Kaštelima i Trogiru. Pogledao Sunce, osjetio toplinu u zatiljku, i poželio nešto napisati.

Možda nastavak priče od koje je ovaj blog i nastao.


***** Buđenje*****

Negdje iza Šolte, u udubljenju koje je iskopano u nekoliko sekundi, već zarasla u alge, Kocka se pomakla. Nije to bilo radi "mikroseizmičkih" kretanja, nego onako, sama od sebe. Neki od tisuća pogonskih blokova je imao blagi višak energije, i morao ju je ispuhati. U okolni mulj.
Taj lagani potres je probudio cijelu mrežu, do tada nevezanih sustava, pokrenuo lavinu informacija, prostrujio oplatom, sve do središnjeg Neksusa. Koji je spavao, barem do tada.

Probuđen poplavom podataka, Nexus se trzne. Strojevi se gotovo trenutno bude, tu nije bilo mamurluka.
Bilo je i dovoljno energije (iako su uglavnom izvori bili ugašeni) ali nešto je nedostajalo.
Borgman. Zapovjednik ove Kocke, bjegunac od savršenstva Borga, poslan na Zemlju, da tamo osjeti što to znači biti Čovjek, na milosti i nemilosti sila koje kreiraju cijeli ljudski Svemir.

Tog čudnog križanca, koji je prije nekoliko godina zapovjedio svojoj Kocki mirovanje, senzori su otkrili gotovo u mikrosekundi. Ekvivalent tom Nexusovom trenutku bi bilo kada štenac koji vas je u igri izgubio, opet osjeti poznati miris. Vjerojatno Vam je poznat onaj veseli trk, lavež i dignuti rep, ako nije, a ne bojite se pasa, probajte.

*****

Savršenstvo trenutka. Površina mora koju tek tu i tamo kvare krhke ljuske ribarskih brodića. Plavo, toliko nijanski plavoga. Oblaci koji se penju u visine u čudnim oblicima. Cirusi, stratusi, kumulusi, kao da se natječu u sivome, oblicima naopakih gljiva, svega što radoznali um otkriva u mrljama.
Miris zemlje koja se nakon dugo vremena napila vode, kukci koji su u pokretu kao na sredini ljeta.
Osjećaj kamena svuda uokolo, prijateljski nadnešena krošnja drveta.
Mir i tišina, gotovo opipljivi, daleko od šušura ljudi i civilizacije, mjesto idealno za biti "sam sa sobom".
Naravno, Nexus nikada nije niti pokušao biti nježan. Oduvijek mu je bila strana i skromnost, a bilo koji oblik pokornosti je smatrao čistim promašajem i gubitkom energije.
Zato, bljeskanje u glavi, i gromoglasna pozdravna poruka "Kocka probuđena. Čekam nove zapovjedi, u međuvremenu prikupljam informacije!"...nisu bili, ma stvarno nisu bili za to mjesto.

Eto nove nam ...inicijative.
Nova inicijativa...pobožnog...po Novom zavjetu, živućeg...tajkuna.
Ma duša od čovjeka, koja poštuje norme svoje Crkve, i želi sebi osigurati mjesto u Raju...do kojega će jako teško...doći...Nekako mi se čini da je Isus, najmanje od svega volio trgovce. One koji trguju Dušom, Duhom, Tijelima...a pri tome uglavnom misle samo na sebe i svoj profit. Za pranje takvih duša, ne pomažu ni Sveta voda, ni Zdravomarije a ni Očenaši.

U zemlji gdje "ništa nije slučajno", čemu bi služilo to zavjetovanje (koje bi platio iz svog džepa?)...
Neka Vas ne zavara rudlava glava i prazan pogled, ako se svega i nije dosjetio, dvorska kamarila oko njega je vrlo dosjetljiva.
Tako je za isti trošak postavljen i 10kV kabel do Instituta, a pod pričom postavljanja stupova rasvjete. Kabel je eto trebao "pojačati! napajanje trafo-stanice na Institutu, kako bi se moglo "nastaviti graditi" na tim najatraktivnijim točkama Marjana. Donesena je i odluka kojom se ukida zona zabrane gradnje. Sve je spremno...ali do mjesta koja su najšumovitija, na južnom obronku Marjana, vode uski putevi... Kako ih proširiti o TROŠKU GRADA??!!
Na isti način kao i Rivu ispred hotela... Da, u državi u kojoj postoji zajednički koncenzus o NE-radovima u turističkim mjestima...u Splitu su dva gradilišta i jedan i po prometni čep...stranci zbunjeno šetaju po razrovanoj ulici ispred hotela, i slikaju kontrast građevinske operative i skupih jahti u kohabitaciji na 40 metara daljine.
Do kipa Isusa, treba cesta dovoljno dobra za operativu. Treba i struja za osvjetljavanje...treba SVE što treba i za gradnju pokoje vile(tine) za nove gradske Vladare i njihove priležnice...a to se "dobročinitelj" nije prijavio za financiranje, jer to se "podrazumijeva" (a troškovima nadmašuje svaki kip).
Potemkin je to davno izmislio, pa gradio sela sa jednom fasadom. Hollywood napravio mnogo puta u svojim studijima kako bi napravio svoje šarene laže od filmova...a Vladar Splita to radi samo radi mazanja očiju.
Pravi biznis Vladara Splita nije trgovina nego građevina...tj. bar bi on želio da tako bude. Evolucija iz razarača "mastodonata" u graditelja hotela...
Ovdje...dakle...ništa novo.
Naravno dežurnim dušebrižnicima, Velikim Hrvatima zatvorenih očiju, i Malim Hrvatima praznih džepova, koji ne žele razmišljati o ničemu drugome osim rezultatima kladionice...njima to ne smeta.
Ni tu nije ništa novo.
Ma to je sve samo čista fikcija. Priča. Iz ne-svijesti koja traje već više jedinica vremena, iz jednog zaboravljenog grada, bez nade u promjenu stanja.

Uvijek kažem kako skidam kapu svakome tko piše bolje od mene i pokazuje svoje stavove suvislo i artikulirano.
Ovaj čovjek je to napravio..D O B R O!
Potrošite malo vremena i pročitajte što je Ante Pancirov napisao na Politici...
revolucija_jesmo_li_normalni

Pogađate, zove se Hrvatska.
Od "tisućljetni san", do nove "integracije", samo dvadeset godina. Novi rekord.
I kao da nam nije bilo dosta one integracije sa 6 naroda, sada bi se integrirali sa 27, desetak religija, 5-6 državnih uređenja, pogazili Ustav i naravno predstavili to kao Uspjeh.

Da, EUroskeptik sam. Temeljiti.

Smetaju me laži.

Smeta me kada kažu da su se Branitelji borili za ulazak u EU!

Ma zanima me ima li iti jedan koji to za sebe tvrdi? Ili to tvrde samo oni koji nisu ratu ni primirisali. Recimo oni, koji su zahvalni braniteljima jer "bez njih ne bi bilo njihovog biznisa!"...ili oni koji su sve rasprodali, pa sada prodaju maglu...nama.

Zašto su Branitelji ratovali? Puno razloga, skoro svako od njih je imao svoj razlog.
Neki su željeli Neovisnu Državu, drugi su dobili "bijeli" poziv, treći jednostavno nisu trpili da ih netko granatira, ubija, tjera sa djedovine.
I svi do zadnjega smo htjeli SAMOSTALNU državu.
EU, UN, UNPROFOR...i sve ostalo je bio samo neki daleki, magloviti svijet kojega uglavnom nije briga za nas, a ovi zadnji su bili veća smetnja nego korist....


I sada jedna Vladarica, koju nitko nikada nije izabrao, voditeljica tehničke vlade u odlasku koji traje godinama, priča kako "su se branitelji borili za ulazak u INTEGRACIJU??"

A u Ustavu još uvijek piše da ne možemo postati članica nikakve INTEGRACIJE... uključujući i NATO (jer to nije samo "savez")...
Ko je tu LUD!!??

- Uh, kao u Zagrebu. Magla!- požali se Veliki Upravljač samome sebi, uporno pokušavajući otkriti koliko je sati, na ruci prekrivenoj mjeračima vremena. Lako je bilo izgubiti pojam koliko je dugo za ovim kormilom, i po prvi put, nije imao nijednoga krivca za loš odabir puta. Odgovornost, riječ koje se plašio, bila je samo njegova!
- Nije zaludu za Hrvate rečeno kako su kao Guske u Magli….-
- A u magli je i lakše jamiti!- doda krupna pojava i nasloni se na Upravljačevu fotelju.
- Znaš li da su nam jučer ameri ugasili GPS, radi neplaćanja pretplate, i radi smanjenja naše «geostrateške vrijednosti»…-
- Užas jedan, a naši radari?-
- Nisu dopustili uzimanje novih, pa smo demontirali one NATO radare sa obale…-
- Gospodine, pa ti radari nisu radili… kako ste mogli?-
- Nužda, bivši moj ministre, nisam mogao vjerovati koliko malo ti Europljani cijene naše građane kada smo ih odveli u dužničko roblje…. Znaš, onaj dan kada sam saznao, da je radi inflacije dužnika, naše roblje izgubilo na vrijednosti…srce mi se steglo… baš su majmuni ti ispod palube, i sada…eto idemo s njima, u tu Mikroneziju, a pojma nemam kuda idemo…-
- Uh, osjetio sam inspiraciju za jedan dobar govor. Perjanica kršćanstva, u magli pronalazi ispravan put i dolazi na otok kojega će preobratiti u Raj na Zemlji!-, ruka Upravljača, nimalo nježno udari ga po glavi.
- Glupane, u tome je toliko revolucionarnoga da bi nas moglo glave koštati. Gdje je tu Vanjski Neprijatelj, Unutrašnji neprijatelj, Srbi, Ustaše, Partizani, Komunisti, Bivša Vlast, Oporba, Naslijeđeni dugovi….-
- Oprostite Upravljaču, neću više…joj to boli..- jaukne bivši ministar trljajući bolno uho.Veliki Upravljač Perjanice Kršćanstva opet okrene pogled prema neprozirnoj magli, i smireno spusti ruke puštajući kormilo. Kotač kormila se polako okrene udesno.
- Kapetane, to je znamenje-, doda krupna pojava,- kormilo skreće udesno!-
- Mislim prije da je to problem u firmi koja je napravila kormilo (Jure&Boban-kormila d.o.o), - progunđa Upravljač, gledajući maglu. Obuzela ga zlovolja. Prošle godine je u ovo doba bio u čekaonici Nekoga Važnoga, i slušao najavu sekretarice
- Predsjedniče, u hodniku je Upravljač, one male zemlje, samo da nađem bilješku, one …
- Nije važno. Ostavi ga neka čeka. Ionako samo traži nove kredite…-, da, nakon toga se osjećao malo neugodno, ali je večera sa nekim «poslovnim ljudima» bila pun pogodak. Nesvjesno pomiluje najniži mjerač vremena optočen rubinima. Unikat.
- Ovdje je lista vaših obaveza, gospodine…- nesvjesno trljajući još uvijek bolno uho, donedavni ministar pruži list papira.
- Govor, domjenak sa rođakom, domjenak sa bratom, večera … tko je ovo na večeri, koga ste mi doveli?-
- Gospodine, nismo ga doveli, došao je sam. Vidite ono malo crveno svjetlo ispred, znate, vezani smo konopcem s njima, oni nas vode… pošto naša oprema ne radi!-
- Vidiš, to je tema za govor. Imamo prijatelje koji nas vode kroz maglu! A tko je na večeri?-
- Znate, khmm,- bivši ministar se nakašlje gutajući knedlu,- to je mornar koji nosi diplomatsku torbu. Nije niti časnik. Grub neki tip. Znate, rekao je «kako veću gomilu dupelizaca i neradnika koji glume stres nije nikada vidio» i kako mu se žuri predati diplomatsku torbu i otići na svoj brod.
- I kako ste reagirali? Napisali diplomatsku notu? Demarš? - Upravljača je zanimala sposobnost njegove kamarile.
- Sve to! – i javili smo se njegovom nadređenom, a on je odgovorio da sve primjedbe damo mornaru! Kako mi je žao što su nam zabranili korištenje predajnika, pa bi objavili NAŠU verziju svih događaja!-
Ruka je opet bila brža od oka. Bivši ministar je zbunjeno opipavao lice na kojemu se vidio otisak cijelog dlana, u crvenoj boji naspram bijele kože.
- Gotovo je s našim verzijama za vanjski svijet! Ja…mi smo dobili SLOBODU da se preselimo u netaknuti RAJ na Zemlji. Zauzvrat smo morali nešto i dati, osim svoje zemlje naravno! I dali smo, teško odricanje, krvavo potpisivanje, laganje do iznemoglosti, i nešto u čemu si ti, dragi moj ministre stručnjak…- , pauza za pojačavanje učinka riječi,- doveli su nas do ovog velebnog djela ljudskih ruku! Zar nisi ponosan?-
- Gospodine, mislite na moje političke sposobnosti?- ministru je lice odjednom dobilo boju, a oči se zacaklile od ponosa.
- Ne dragi moj,- Upravljačeva ruka je kao ruka slijepca opipavala ministrovo lice i naposlijetku bradu,- tvoja najveća snaga i vrlina je bila u vještini lijepog izgleda. Sigurno si bio najljepši fikus kojega je ova zemlja ikada imala. Nego, uvedi tog mornara, a na večeru pozovi ljude iz Stranke.- iako Veliki Upravljač, osjećao je potrebu za riječima potpore u neograničenim količinama. Čak se i nadao nekom novom hvalospjevu.
Bez riječi, političar fikus se izgubi kroz vrata kabine.
- Da nisi bio malo prestrog prema malome?- upita krupni lik koji se nije uključivao u razgovor.
- Bolje mu je dobiti ime fikus, nego ono koje zaslužuje!- mračno odgovori Upravljač.
- A i ti si čudan, pa mali je radio točno što si mu rekao-
- U tome je i problem. Radi njegovog ponavljanja mojih riječi, Ja sam, a ne on, ispadao lažljivac. To mu ne mogu oprostiti…-
Fikus, (oprostite ministar) pojavi se na vratima, a crni mornar prođe pored njega i stane mirno ispred Upravljača.
- Pošta za Vas- kaže hladno, i skine lančić sa vrata na kojemu se nalazila mala kartica. Provuče karticu kroz jedva vidljiv prorez, a onda Upravljač utipka svoj kod na tipkovnici u kabini.
Kuverta. Od recikliranog papira. Malo vlažna. Upravljač otvori, i sumnjičavo pogleda oko sebe.
Na prvom listu je velikim slovima pisalo:

Povjerljivo! (For your eyes only!)

Ovaj dokument sadrži Vaše mišljenje o svim bitnim stvarima… za period od… do…
Nauči napamet i obrati pažnju na naglasak upotrijebljenih riječi!
Upotrebu mišljenja ćemo stalno pratiti, a Neposluh se kažnjava Smrću!

(Ovaj post je nastao inspiriran odličnim "gologuzanovim Crotanicom"(GOLOGUZAN - LINK), koji grafički prikazuje, vjerujem, misli velikog broja mojih čitatelja... a sada UVERTIRA!)


Sami su sebe darivali, pozdravljajući povučene poteze, kitili se medaljama i ordenima, ponekad skupim mjeračima vremena i umjetninama, da bi naposlijetku, zbijeni u kapetanskoj kabini Crotanica, vodili osiromašene bezemljaše, do nove zemlje Kanaan. Velebni Crotanic, brod iz snova, polako se vukao prema cilju smještenom u Mikroneziji, otoku, na kojemu je povučen tlocrt, Novog Novog Zagreba.

Vizionari bez granica su u nedostatku tako prizemnih ideja, kao što je upravljanje ekonomijom jedne male zemlje, ili korištenja njenih bogatstava, a iz svojih duboko moralnih pobuda, sve rasprodali.
Visoka znanja magisterija i doktorata iz ekonomije, zarađena napornom kupovinom, upotrijebljena su za rasprodaju svega što nije bilo njihovo. Kupci, oduševljeni prilikom, nisu pokazivali svoje zadovoljstvo, što je Vođe ostavljalo uplašenima, u stalnoj potrebi služenja vlastitom narodu.
Narod zbunjen naglim prilivom materijalnog bogatstva, nije ni postavljao pitanja. Privid boljeg života i nova sloboda bili su dovoljni za «zlatno tele», a Vođe su tu iluziju, kao vješti opsjenari, pojačavali nebulozama o «posebnosti», «izabranom narodu» i «tisućljetnoj tradiciji i korijenima». Naposlijetku, ostajući doslovno bez zemlje pod nogama, projekt «Crotanic» postao je nužnost. Jedino rješenje. Ledeni brod za pakao vječnog iseljenja.

Povijest Crotanica, posljednjeg broda sagrađenog na Hrvatskim navozima, započela je spoznajom o… rasprodanosti. Grčevito povlačeći trećerazredne birokrate MMF-a i S. Banke za rukav, a stavljajući u zalog posljednjih stotinjak neprodanih otoka, dobiven je kredit za izgradnju tog jedinstvenog djela ljudskih ruku. Matični brod. Crotanic. Div. Građen na sredini Jadranskog mora, u Talijanskom ZERP-u, plašio je bliske susjede svojom veličinom i blizinom. Možda je to razlog zašto je stalno bio okružen fregatama i razaračima te prijateljske nam zemlje, koja je već nekoliko puta u svojoj prošlosti, vojno pomagala, razvoju napredne misli i demokracije, po njihovom shvaćanju. Pred njihovim očima nastajao je div čije su bokove činile ploče od najkvalitetnije zaleđene i komprimirane, Hrvatske Magle. Sustav hlađenja je dostignuće vrijedno divljenja, jer je u unutrašnjosti podignuto nekoliko velebnih mostova koji su završavali u oplati, i samim svojim postojanjem, privlačili buru, osiguravajući trajnu zaleđenost ledene školjke broda.
Bilo bi naivno i pomisliti kako su Upravljači zaboravili ponuditi resurs proizvodnje Hrvatske Magle. Na njihovu žalost, kupci nisu bili zainteresirani, pa se neuspjeh u tim pregovorima često prebacivao na unutarnje neprijatelje, koji su zlonamjerno strancima dostavili rezultate pretvorbe. Ti papiri su pokazivali kako je «perpetum mobile» Hrvatske Magle, ipak, samo običan stroj kojemu je nužan stalni dotok svježeg kapitala. Često je stanovnike kapetanske kabine zbunjivao i odgovor, kako tvorce takvih dijela treba smjestiti u ustanove sa čvrstim rešetkama, jer su «njihove ideje daleko ispred svoga vremena, čak toliko daleko, da nisu zakonski utemeljene».
Tek par mjeseci prije isplovljenja, na skoro završeni Matični brod Crotanic, remorkerom Split, došao je kurir iz Italije, sa diplomatskom notom. Radi stalnog rada sustava hlađenja (kodno ime «BURA»), došlo je do promjene temperature Jadranskog mora za 0,01 C, pa su Vlasti uzbunjene tom pojavom zatražile hitno isplovljenje. Diplomatska nota popraćena je niskim preletom zrakoplova, i počasnom salvom raketa koje su pale u nezgodnoj blizini krme. Radnici na održavanju, zabilježili su otapanje jedne zaleđene ploče. Spretni Vođe, nakon toga, snažnom primjenom tehnologije, Hrvatske Demagogije, saniraju štetu, i ubrzaju ukrcaj bezemljaša.
Tajni ugovor koji je imao jednu stranicu ispisanu većim fontom, a dvadesetak najsitnijom kaligrafijom, podrazumijevao je odlazak u miru, i ostavljanje nekretnina u prirodnom stanju. U tu svrhu je ponuđena, i naravno prihvaćena prisutnost mirovnih snaga koje su svojim djelovanjem pomagale u dragovoljnom egzodusu. Pojedinačne primjere nepoštivanja sporazuma između Upravljača i Kupaca, mirovne snage su smirivale upotrebom, svih i nedozvoljenih i dozvoljenih sredstava, jer se ugovor, eto, mora doslovno poštivati.
Stanovnici te male zemlje koji su mogli podnijeti udare bure po palubi, zbunjeno su gledali ispraćaj cijele mornarice Jadrana, koja je u savršenoj brazdi pratila Crotanic, na njegovom prvom i posljednjem putovanju. Poruka zapovjednog broda :- Idite, i sa srećom. U slučaju povratka ćemo upotrijebiti mjere odvraćanja!-, u vatrenom govoru Upravljača, svojoj Mladeži, protumačena je kao poruka «koja treba dati snagu u ovim teškim trenucima, i usmjeriti nas na rješavanje svih problema…»
Crotanic je bio i ostao čudan brod. Njegov hladni pogon, i toplo okolno more, gotovo cijelo vrijeme držali su ga u magli. Rekli bi promatrači kako mu gradivne tvari nije nedostajalo, ali je to cijelo vrijeme predstavljalo problem za navigaciju. Strojevi marke «Hrvatska Izvozna Privreda», su bili nejaki za takav brod, pa se i pored neopisive veličine koja je ispunjavala srca, svako, i najmanje zibanje okolnog mora, pretvaralo u mučno i neprekidno ljuljanje u utrobi. Zato nije bilo čudno što je većina ljudi u utrobi tog kolosa stalno patila od morske bolesti, optimistično nazvane, «Turistički sindrom». Jedini lijek kojega su sadržavale brodske ljekarne, bili su Vođini govori o nekim dalekim i ponosnim (boljim?) vremenima, koji su trajnu mučninu pretvarali u još trajniji proljev.
Jedino što je veselilo putnike ovog diva bila je stalna pratnja mornarica zemalja pored kojih su prolazili. Talijani su ih ispratili fregatama, nekulturno uperivši cijevi prema palubi sa Upravljačima. Albanci su prosto zujali oko tog broda u svojim sitnim topovnjačama, sa mlaznim motorima montiranima na palubi. Oku najugodnija je bila slika prolaska pored Libije čijih je trinaest patrolnih brodova (koje su Upravljači prije desetak godina, velikodušno dali na izradu, Francuzima), u brazdi, nosilo poruku ispisanu na potpuno nerazumljivom pismu. Samo neki «Euroskeptici» su tvrdili kako je prijevod te nečitljive poruke bio « Što prodaš, više nemaš!».

Dragi prijatelji i znanci, teško mi je pisati ove riječi.
Moje i Vaše, Livije Bulovan (Cordelie) više nema.
Umrla je u petak , 24.12 u 3:20, u KB "Sestara milosrdnica", u Vinogradskoj ulici u Zagrebu.

Posljednji pozdrav joj možete uputiti u utorak, u 15 sati, na groblju Lovrinac u Splitu.

Što da Vam još kažem?
Otišli smo u Zagreb, na operaciju koja je trebala omogućiti novu i bolju etapu našeg zajedničkog života, a iz tog sniježnog i tmurnog grada vratio sam se sam.

Zahvaljujem svima na riječima potpore, prijateljima na pomoći, i cijelom timu i osoblju Torakalne kirurgije u Zagrebu na čelu sa Prof. Dr. Dujom Kovačevićem, na maksimalnom zalaganju u okvirima ljudskog znanja, mogućnosti i vještine.

I na kraju nekoliko nešto o njenim radovima u koje je utrošila puno ljubavi i vremena.
Nakit ide na humanitarnu aukciju koju će organizirati cure sa foruma "Radionica snova" gdje je bila jedna od osnivača.

Livije više nema, a nama ostaje da pokušamo biti malo bolje osobe nego prije.

Zahvalan na 20 godina zajedničkog života, snova, želja i nadanja.

Njen Borgman

Čitam kako će se kažnjavati "vozačka solidarnost" sa nemalih 2000 kuna.
Dobro ili loše?
Kada bi dosadašnje akcije policije, i kvaliteta njihovog nadzora nad prometnicama bile podnošljivo dobre, možda bi mogli pronaći nekakvo opravdanje, pa da tu priču "popušimo".
Isto bi vrijedilo kada bi se policajcima moglo vjerovati kada pričaju o "preventivnim" akcijama.
No, to baš i nije slučaj.
Zašto im smeta "blicanje", "ablend"..."vozačka solidarnost"...
Dragi nam "plavci" već odavno postavljaju "sačekuše", i jadni i nevoljni, skrivaju se iza stabala, iza krivina, kao i iza POTPUNO NEBULOZNIH i PRIVREMENO POSTAVLJENIH znakova ograničenja brzine.
I kada vidite "suženje ceste", pa "radovi na cesti", pa "40"...a ispred vas niti jedne prepreke, a radova ni u tragovima, e tu su ONI
Naravno, sa veeelikom lizalicom, bez svijetlećeg prsluka, pa kada iskoči iza stabla, i ako ga ne pregazite, slijedi informativan, edukativan i poučan razgovor, uz olakšavanje novčanika.
Da, olakšavanje novčanika je glavni razlog ZAŠTO je zabranjena "solidarnost".
Kada bi držala vodu priča o preventivnim mjerama, onda bi "vozačka solidarnost" samo pojačavala učinak preventivne mjere!
Ne radi se tu o preventivi, nego o mjesečnoj kvoti papirića raznih boja koje prometni policajci moraju ispuniti svaki mjesec. Treba nečim platiti "leasing" policijskih vozila i njihovu ograničenu mjesečnu kilometražu, na koju plaćaju PENALE!
Radi se o gladnom, suludo velikom proračunu, u kojemu postoji rupa dovoljno velika za svaku kunu koju ste ponijeli u vozilu.
I naravno, radi se uvijek o laži vladajućih, kako bi se predstavili u umiljatijem i prihvatljivijem obliku.
Naravno, ovo neće spasiti proračun, jer je problem negdje drugo! U sudstvu, u sustavu, u "glavi".
Naši tajkuni voze "pile" bez ograničenja, jer ih boli k... za kazne. Ako koju i plate to je za njih "sića", a ako nije, onda ta kazna nikada ne stigne na sud. Izgubi se, kao i mnogo toga u korupcijskim i pljačkaškim aferama.
Ma i ako dođe do suda, onda će doći do "pogreške u proceduri", "olakotnih okolnosti"...ili na kraju, nakon nedajbože presude, onda slijedi kako je "iz perspektivne obitelji"!!!
Isu sudbinu dijele i oni manji, rođački izmreženi, "junaci ulice"...
I koga u biti love ljudi sa lizalicama. Ne one koji projure 200 na sat Velebitskom, u Splitu...njih ne mogu uhvatiti! Uhvate one koji skrenu desno na križanju. Ili se uzbahate sa 10 km brže po gradu. I parkiraju se na pločnik, 2,8 m od bijele crte koja se ne vidi... ti su lovina, ne bježi i plaća.
Pa kada već želite moje novce, obznanjujete zakone o "obvezno upaljenim svjetlima" (a ne izračunavate CO2 štetu), onda me ne "maslajte", nego recite... "MI SMO POLICIJSKA DRŽAVA (we are the Borg)", i moramo se financirati iz vaših džepova!". Ne pravite Nas glupima.
Jer povremeno to i nismo!

Planska ekonomija, pojam iz socijalizma kojoj su se smijali svi naši manageri i ekonomisti, sada postaje predmetom najviše politike.
Predsjednik "najkapitalističkije" zemlje na svijetu (koja to očito više nije) traži na "summitu" G20 uvođenje planske proizvodnje i potrošnje. Traži sporazum koji bi regulirao robne viškove proizvođača i dozvoljene deficite uvoznika.
Deficit se do sada "peglao" pritiscima, zaštitnim porezima, etiketiranjem...općenito ne baš ekonomsko/demokratskim metodama, ali zemlje koje su trebale biti "uništene" kapitalizmom, pokazale su se vrlo otpornima. Povijesno gledano, nisu Ameri jedini koji su se preračunali. Izvoz kapitalizma nije baš najbolje oružje u borbi protiv neprijatelja.
Kina, glavna "baba-roga" sada je po odnosu prema proizvodnji preuzela primat kao "najkapitalističkija" zemlja, i proizvodno i po nemilosrdnosti, koju nevjerojatan višak radne snage, vrlo survivalistički kreira.
Njemačka, s druge strane ima dva odlična stabilizacijska faktora, visokotehnološku Zapadnu Njemačku, koja se ekonomski uzdigla tek prije 50-ak godina, i tržišta EU... kombinacija discipline, iskustva i tehnologije. Još ima ljudi koji su bili u ratu, sjećaju se ruševina, gladi i beznađa... Znaju kako može biti. I dok je takvih, imbecilna krilatica "jer Vi to zaslužujete", prolazi filter zdravog ekonomskog razuma, koji počiva na ŠTEDNJI!
Kako ne bih odlutao predaleko, pojam Planske ekonomije je bio poznat kao "petoljetka", "stabilizacija"... i sitne duše velikih očiju su se tim pojmovima smijali. Nezamislivo je sadašnjim "potrošačima" i objasniti pojam vožnje "par-nepar"... iako bi vjerojatno bili šokirani kada bi znali kako je to izmišljeno i provedeno u Rimu , prije nego su "mudrice" prebacile jedan lokalni ekološki pokušaj, na ekonomsku razinu cijele države.
E da, i pored podsmjeha kojim je popratio vijest o smrti "predsjednice SIV-a", TV komentator je zaboravio donijeti jednu malu usporedbu sadašnjosti i "tadašnjosti". Ti "ekonomski nazadnjaci" su VRAĆALI GLAVNICU, što već dugo nije uspjelo niti jednom ministru financija Lijepe Naše (Njihove).
Uglavnom, najveća svetinja republikanaca, Zlatno Tele amerikanaca, Tržište, posustaje pred prirodnim ograničenjem nastalim pohlepom, resursima i temeljnom blesavošću razmišljanja kako "lanac sreće" može unedogled trajati.
E pa...ne može!

Došao je i taj trenutak. Veliki Gazda sjedi preko puta Povjerenstva i odgovara na pitanja. Trenutak koji smo čekali? Pa baš i ne!
Prvi problem ispitivača u ovom slučaju nije kako sročiti "jako" pitanje. Ne, niti slučajno. Ovdje se radi o tome, kako sročiti pitanje koje pitanjem i odgovorom neće otkriti još neku malverzaciju. Jeste li ikada probali takvu radnju? Ne pokazati svoj znanje, ne NALJUTITI ispitanoga, a pri tome nešto suvislo reći?
Od tog napora se tresu ruke, škripe vilice i krckaju zglobovi.
Teško, pogotovo jer je ispitivani, "spin maher" glavom i bradom. Kao kada egzorcist početnik, pokušava istjerati Vraga osobno, a kupio je diplomu iz znanja latinskog jezika na veleučilištu.
I kako to izgleda vanjskom promatraču?
Meni, smiješno.
Vjerojatno bi bakice sa placa bile vještiji provokatori i ispitivači, iako polupismene, radi svog neznanja, i neopterećenosti svojim vlastitim "putrom na glavi". Samo bi ih trebalo ispravno motivirati...recimo, reći im kako je ispred njih glavni "projektant", hrvatskog "ulaska u Europu", pri čemu ćemo žrtvovati ne samo ZERP, Hrvatsko nebo (koje je na upravljanje dato Austrijancima), Hrvatske vojnike (koji će ginuti po nekakvim -stanima (afga, kirgi...)), nego i privredu i brodogradilišta, uključujući i domaće proizvode nastale na okućnicama.
Žrtvovati ćemo SVE da bi se novi Vlasnici i SPIN doktori šepirili u EU Parlamentu koji uopće ne odlučuje o ničemu, ali su zato parlamentarci (čitaj najveći gazitelji suvereniteta svojih zemalja) odlično plaćeni za svoje dizanje ruke... pro-forme radi.
Sada već treba gledati kako se bivši "kud on okom, ja skokom" suradnici trse, zavijaju i negiraju. Gaće se tresu jer se eto "duh iz boce" probudio, i prijeti povlačenjem "svih svojih pulena" u rupu u koju ga guraju.
Moja želja (mada teško ostvariva)...neka ih imenuje, doprati do zrakoplova i onako u gomili (za svoj status krunskog svjedoka), isporuči, recimo, austrijskim bankarima...
Protiv njih niti jedan političar ove banana republike nema nikakve šanse.
Ostanu li ovdje, zaštićeni raznim imunitetima... pa neka bar počnu snimati reality-show. Potrajati će!

Kako mi netko ne bi spominjao poslovičnu naivnost...ZNAM... kako se svaki rat vodi samo oko Vlasti. Uvijek je razlog Vlast, nad nečim. Zemlja, ljudi, resursi, potencijali bilo koje vrste...
Ovaj rat koji spominjem događa se u Splitu. U Gradskom vijeću.
"Splite šta te volin!" bi uz malo sreće mogao ponovno na izbore. Možda postoji nada da svi oni koji se zaklinju kako nisu dali glas za njega, to i urade, pa "privatizacijski meštar", napokon ode tamo gdje mu je i mjesto, u "ropotarnicu povijesti".
Nakaradni zakon o gradonačelnicima koji zahtijeva 50% glasača u referendumu, a da pri tome svih 50% kaže NE (što je tehnički neizvedivo) je imao jedinu rupu u tome da gradski vjećnici daju svoju ostavku. Od gradonačelnika bi bilo MORALNO da podnese ostavku, a od njegove kamarile koja je "zajahala" vlast raznoraznim kupovinama se očekuje nešto jako slično.
Ma baš je "slučajna" najava na radiju o proslavi trogodišnjice trgovačkog centra koja će imati više koncerata u jednom danu nego pola ljetnih večeri.
Slavi li to on svoj odlazak ili se veseli potvrdi rečenice "Političari su jeftina roba, sve ih mogu kupiti!"

U kontru onih koji će pitati, "A koga bi ti za gradonačelnika?" moram reći samo jedno. Ako se radi o javnoj dužnosti (koja bi trebala biti na dobrobit svih), onda uvijek radije biram nesposobne nego one kojima se ne zna porijeklo "prvog milijuna"! Jednostavno, povijesno utvrđeno, manja je šteta!

Grad nije tvrtka! Grad se ne vodi po načelu profita, nego po principima dobrobiti! Grad je često "neprofitna organizacija" koja investicijama u infrastrukturu, i korekcijama u porezima i prirezima, osigura termin "poželjan", svojim prostorima.
Ukoliko itko počne voditi Grad, kao svoju "firmu"... onda to znači samo jedno, da su interesi Grada podređeni NJEGOVIMA. Onda "Splite ja te volin", dobije sasvim novo značenje.
Split se tada voli kao krava muzara, ili kao krdo onih koje treba "pomusti".
Jednome smo dopustili da nas smatra stokom sitnog zuba, a taj je bio "otac Domovine"! Hoćemo li to dopustiti i ovome što je zaboravio kako uz "malu pomoć" i nedostatak savjesti, može jedna garaža postati trgovačko carstvo?
Uostalom, jedan od njegovih gospodara je upravo nakvarcan sletio na Pleso....
Događa se nešto...
A mi smo u viru zbivanja...
Hoće li nas progutati?

Malo što me nervira kao napuhani idiot koji pokušava okrenuti kazaljku brzinomjera oko svoje osi.
Kako ga prepoznati?
Među motoristima, često se prepoznaje po zadnjoj "ćelavoj" gumi. Ta je jadnica mnogo svog materijala ostavila u procesu obogaćivanja asfalta, gumom, popularno nazvano "paljenje" gume ili svojevrsno potpisivanje.
Uglavnom radi se o pokušaju luzera u svim ostalim granama života da ostavi barem nekakav trag. Pa makar to bio trag gume na asfaltu!
Među vozačima automobila, takvi se dijele na dvije kategorije. One bučne i one koji to nisu. Oni bučni, u pravilu ispuhom pokušavaju oponašati zvukove moćnijih automobila. I pored njihovih pokušaja da od automobila koje imaju naprave "jurilice"...oni mogu juriti jedino po gradovima. Tutnjava iz ispuha, gas "do daske" pretjecanje u tunelima i prolaženje kroz crveno su im glavne zabave. Brzine su tu do 160... uobičajene.
Treća kategorija su vozači, vlasnici "pravih jurilica". Snažni strojevi za koje je potrebno odvojiti preko 100 000 Eura našli su svoje poligone na autocestama. "Zanesenjaci brzina" izgube "osjećaj" i dozvole sebi ono što ne bi dopustili drugima ni u redovima ispred bankomata, ni na blagajnama, ni kod doktora... oni ne čekaju redove...oni su PRVI! Prepoznaju se i u gradovima iako malo manje od "gradskih jurilica"...naime, ovi su malo skuplji, pa se plaše ogrebati preskupu karoseriju. Oni se parkiraju kao da je grad njihov... dva metra od vrata...
Policija, na sve ovo?
U mom gradu slabo pa i ništa. Motoristi grme u svako doba dana i noći, prolazi se kroz crveno, vozi prebrzo u gradu, a "momci u plavom" su više okrenuti onima koje mogu uhvatiti, koji staju ispred njihove "lizalice" i koji će platiti kaznu.
Oni ostali, u svojim jurilicama, su iz njihovog (a i moga iskustva) "zlatni sinovi", "perspektivna mladež" ili grublje rečeno , nasilnici, s kojima se uglavnom ne isplati "bosti".
Baš radi tog stava ulicama brode i oni bez dozvole, i oni kojima je oduzeta više puta, sa desecima neplaćenih kazni... pravi primjerci "hajduka".. kojima su neprijatelji svi koji se drže nekakvih pravila.
Heroji ulice???
Prvo, sada me možete i suditi radi stava, niti najmanje ne žalim kada se neki od tih glupana zabije u kamen, stijenu, odbojnik. Nema tu opravdanja ni u mladosti, ni u bilo čemu. Darvinistički pristup kaže karikirano..."Ne vozi brže nego što tvoj anđeo čuvar može letjeti!"
Način djelovanja protiv njih??
Promjena zakona! Prebrza vožnja je opasnost za ostale sudionike u prometu!
Oduzmite mu auto! U žicu, na isti vremenski period koliki je dozvola oduzeta. Nije platio kaznu...auto na dražbu! Čuvanje, u žici? Trošak čuvanja na njegov račun!
Kada sam pričao s prijateljem rekao je kako je to problem vlasništva, ali stvarno NIJE!
Ukoliko mašete oružjem po gradu, policija vas lišava oružja, vas kažnjava, i to oružje se oduzima. Iako je vaše vlasništvo! Dobijete ga (ako ne bude "pogr(ije)škom uništeno"-preprodano), nakon što dokažete kako ste sposobni za posjedovanje!
Vozilo je potencijalno oružje, od kojega strada više ljudi nego od svih oružanih napada i pljački u Hrvatskoj.
Popunimo proračun, zaposlimo čuvare vozila i MAKNEMO sa ulice "bully"-e, koji manjak svoje socijalne inteligencije nadoknađuju maliganima i konjskim snagama (kilowatima).
Jednostavno!